DOBRODOŠLI NA MOJ BLOG!!!!!!!

16.01.2007.

ANTIGONA

 

 

Sofoklo

 

Antigona

 

BILJEŠKA O PISCU :

SOFOKLO : (496.- 405.g.p.K.) Grčki tragičar.

                    Rođen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici.

                    Bio je predstavnik Periklova vremena.U tragičnoj 

                    umjetnosti bio mu je uzor,a i učitelj,Eshil.Kad je Eshil

                    umro,postao je Sofoklo ljubimac atenske publike.

                    Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke službene časti

                    kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali.Prvi put je

                    prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god.469.,dakle

                    još vrlo mlad.U svom životu je napisao oko 130 djela,

                    a sačuvano je samo 7 tragedija:Ajant,Elektra,

                    Kralj Edip,Antigona,Trahinjanke,Filoktet i Edip na

                    Kolonu.Sofoklo je u svojim dramama posvetio

                    mnogo više crtanju karaktera svojih likova i nastojao

                    im dati što više ljudskih osobina.

                    Sofoklo je usavršio dramsku umjetnost pišući takve

                    tragedije,koje svaka za se čini umjetničku cjelinu.

                    On je uveo mnoge novosti u tragedije.Zbog svega

                    toga su ga nazvali tragičnim Homerom.

 

 

KNJIŽEVNA VRSTA :

Tragedija od sedam činova u dijalozima.

 

MJESTO I VRIJEME RADNJE :

Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine,u          6.st.pr.Kr. 

 

GLAVNI MOTIV :

Kreontova mržnja prema Polniku.

 

TEMA :

Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je,prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta,obredno pokopala svog voljenog brata.          

 

KOMPOZICIJA :

Kompozicija "Antigone" počinje uvodom,tkz. prologom u anapestičkoj stopi.Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda,tj.korska nastupna pjesma(ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata).Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj.činovi koje sačinjavaju dijalozi.Nakon činova slijede stasimone(stajaće pjesme)bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa.Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije,pa tako i "Antigone".

-osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog            

čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor."Antigona" se sastoji od

sedam činova i pet stajaćih pjesama.

  

FABULA :

Radnja ovog djela je usko vezena sa dramom "Kralj Edip".U njemu se(između ostalog)opisuje sukob Edipovih sinova.Naime,jedan od njih,zvan Polnik,odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon

godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru.Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu.Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak ,jedan drugome,

probadaju mač u tijelo,te oboje umiru.Vlast dobiva brat Edipove

žene Kreont,koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa,

a Polnikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa.

Tada počinje radnja same"Antigone" u kojoj istoimena djevojka,

Edipova kćer,govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno

pokopati svog voljenog brata Polnika.Izmena odbija sudjelovati u

tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma.Antigona,

unatoč sestrinoj zabrinutosti,svjesna posljedica,odlazi do mjesta

gdje joj leži mrtvi brat,te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred.Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe,jedan od njih odlazi reći kralju.

Kreont,uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će

se okriviti stražari.U međuvremenu stražari maknu prah sa mrtvog tijela,te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog

brata.Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt.Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju    

mrtvu braću jednako,te da se moraju ,prije svega,poštivati

Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka.Unatoč njenom objašnjenju,Kreont Antigoni ne oprašta.Nakon toga njegov sin

Hemon,koji je ujedno i zaručnik Antigone,dolazi Kreontu moleći

ga da oprosti Antigoni.Kreont mu se protivi,te naređuje da se

Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu,te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre.Dok ju odvode u grobnicu u stijeni,Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.U Tebu nakon toga dolazi Tiresija,tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji.

On razgovara sa Kreontom,te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polnikovo tijelo.Nakon što Tiresija odlazi,Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polnikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.Tada glasnik izvjesti

Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta.Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu,te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke.Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca,ali mu je ovaj pobjegao,te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo.Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi  ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila.Kreont se tada pokaje,ali kasno:oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad.

                                                  

 -kroz cijelo djelo se u činovima javlja lik zborovođa koji nas upoznaje sa događanjima u djelu iskazujući stanje radnje mudrim rečenicama poput ove:"Prvi uvjet sreće:razborit je um

                                     i bogove poštivat valja dušom svom

                                    a oholog stvora preuzetnu riječ

                                    sudbina će oborit snagom velikom

                                    pa kad pretrpi zlo,

                                    osvjestit će se tad,bio već i star".

-osim zborovođe,u djelu se javlja i sami zbor u tkz.stajaćim pjesmama.On ima ulogu komentatora djela,a nekad putem zborovođe i izravno sudjeluje u djelu.

 

ANALIZA LIKOVA :

a)glavni likovi: ANTIGONA - Edipova kćer

                         KREONT - Antigonin ujak,Tebanski kralj

 

b)sporedni likovi: IZMENA - Antigonina sestra

                              EURIDIKA -Kreontova žena

                              HEMON - Kreontov sin,Antigonin zaručnik

                              TIRESIJA - Prorok

                              DJEČAK - Tiresijin

                              ZBOR - Starci Tebe

                              PRATNJA - Kreontova i Euridikina

                              ZBOROVOĐA              

                              STRAŽAR

                              PRVI GLASNIK

                              DRUGI GLASNIK

 

c)karakterizacija glavnih likova:

ANTIGONA : Samostalna je i bezkompromisna.Hrabra je i ustrajna

                     kod svojih odluka.Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne

                     sluša tuđe naredbe,već slijedi svoje srce.Svesna                               

                             posljedica srlja u propast.Ona je pozitivan lik u

                     svakom smislu vođen ljubavlju:"A ja samo za ljubav

                                                                      na ovaj dođoh svijet."

                     Antigona se našla u neizbježnoj situaciji,tj.na nju je

                     svaljena tkz.tragična krivnja koja je specifična za sve

                     tragedije.Ona je imala na izbor slušati naredbu

                     vladara i ponjet se bezosjećajno prema mrtvom bratu

                     ili brata sahraniti,kako joj je govorilo srce.Ona je

                     svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko

                     otkrije.Toga se nije uopće bojala,jer je imala samo

                     jedan cilj koji je i ostvarila.Antigona je još jedan lik

                     kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je

                     ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i

                     žrtvovanja.Upravo to je Antigona znala i slijedila.

 

KREONT : Apsolutistički vladar bezosjećajnog i hladnog srca.

                 Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera

                 koja nije odraz volje puka,već njegova samovolja.

                 Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je

                 ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina.Mržnju

                 uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč

                 njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu.Naprotiv,

                 on čak želi nju ubiti pred njim :"Zar tako meni ti sine?

                                                                No Olimpa mi mog veselit

                                                                    te neće dugo lavež taj.

                                                                (pratnji)

                                                                Dovedite mi omah

                                                                             onaj njegov skot.

                                                                Nek umre tu pred licem

                                                                               zaručnika svog.

                 Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje

                 hladno srce.Tek na kraju posluša Tiresiju zbog

                 strahopoštovanja prema bogovima.Kao što se on boji

                 bogova,narod Tebe se boji njega.Kreont je savršen

                 primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe.Ta ga

                 ohololost i dovodi do propasti.On se naposlijetku i kaje,

                 ali prekasno.Sudbina je već odlučila da ostane sam,

                 propao kao otac,suprug i vladar.

 

 

STIL I JEZIK :

Kao u svim grčkim,te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimo

uzvišen način govora.Uz monologe i brojne dijaloge pisac

povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog,a dolazak drugog lika ili upute koje je

jadan lik dao nekom drugom liku na sceni.Uz dostojanstven govor

nalazimo i druga obilježja tragedije:tragičan lik,tragičnu krivnju i

naravno,tragičan završetak.Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna

sradstva poput epiteta,matafora,poredbi itd.

 

IZVANTEKSTOVNI ODNOSI :

Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je

(kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom" .U djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova

i taj sukob se kasnije odražava na radnju "Antigone".Sami motiv "Antigone" se nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta

prema Antigoninom bratu Polniku kojeg Kreont optužuje za izdaju i

zabranjuje njegov pokop.Može se čak reći da je "Antigona",na neki način,nastavak drame "Kralj Edip".

 

 

 

KRITIKA DJELA :

Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.To je često smrt tragičnog junaka,kako svjedoči Antigonina sudbina,ali i

takva prasudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno  obilježiti njegovu budućnost,kao što se događa Kreontu.U svijetu

koji ne podliježe vrijednosnoj procjeni,u kojem nema ljepote i ružnoće,dobra i zla,u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja točno mjeri i utvrđuje,a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,tragičan sukob nije moguć.

Nema sumlje da će svatko od nas pročitati "Antigonu" na svoj način.Ipak,jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja svakako morali ponjeti.Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polnikova tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.

Upravo zbog toga što znamo da u izmjenjenim okolnostima,s potpuno drugačijem povodom i drugim sudionicima,može biti istovrsan,nerazrješiv sukob.Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo:ona je dragocijen književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle

obuhvatiti.