Sofokle - Antigona
DOBRODOŠLI NA MOJ BLOG!!!!!!!
16.01.2007.
ANTIGONA
Sofoklo
Antigona
BILJEŠKA O PISCU :
SOFOKLO : (496.- 405.g.p.K.) Grčki tragičar.
Rođen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici.
Bio je predstavnik Periklova vremena.U tragičnoj
umjetnosti bio mu je uzor,a i učitelj,Eshil.Kad je Eshil
umro,postao je Sofoklo ljubimac atenske publike.
Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke službene časti
kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali.Prvi put je
prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god.469.,dakle
još vrlo mlad.U svom životu je napisao oko 130 djela,
a sačuvano je samo 7 tragedija:Ajant,Elektra,
Kralj Edip,Antigona,Trahinjanke,Filoktet i Edip na
Kolonu.Sofoklo je u svojim dramama posvetio
mnogo više crtanju karaktera svojih likova i nastojao
im dati što više ljudskih osobina.
Sofoklo je usavršio dramsku umjetnost pišući takve
tragedije,koje svaka za se čini umjetničku cjelinu.
On je uveo mnoge novosti u tragedije.Zbog svega
toga su ga nazvali tragičnim Homerom.
KNJIŽEVNA VRSTA :
Tragedija od sedam činova u dijalozima.
MJESTO I VRIJEME RADNJE :
Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine,u 6.st.pr.Kr.
GLAVNI MOTIV :
Kreontova mržnja prema Polniku.
TEMA :
Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je,prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta,obredno pokopala svog voljenog brata.
KOMPOZICIJA :
Kompozicija "Antigone" počinje uvodom,tkz. prologom u anapestičkoj stopi.Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda,tj.korska nastupna pjesma(ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata).Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj.činovi koje sačinjavaju dijalozi.Nakon činova slijede stasimone(stajaće pjesme)bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa.Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije,pa tako i "Antigone".
-osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog
čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor."Antigona" se sastoji od
sedam činova i pet stajaćih pjesama.
FABULA :
Radnja ovog djela je usko vezena sa dramom "Kralj Edip".U njemu se(između ostalog)opisuje sukob Edipovih sinova.Naime,jedan od njih,zvan Polnik,odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon
godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru.Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu.Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak ,jedan drugome,
probadaju mač u tijelo,te oboje umiru.Vlast dobiva brat Edipove
žene Kreont,koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa,
a Polnikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa.
Tada počinje radnja same"Antigone" u kojoj istoimena djevojka,
Edipova kćer,govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno
pokopati svog voljenog brata Polnika.Izmena odbija sudjelovati u
tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma.Antigona,
unatoč sestrinoj zabrinutosti,svjesna posljedica,odlazi do mjesta
gdje joj leži mrtvi brat,te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred.Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe,jedan od njih odlazi reći kralju.
Kreont,uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će
se okriviti stražari.U međuvremenu stražari maknu prah sa mrtvog tijela,te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog
brata.Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt.Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju
mrtvu braću jednako,te da se moraju ,prije svega,poštivati
Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka.Unatoč njenom objašnjenju,Kreont Antigoni ne oprašta.Nakon toga njegov sin
Hemon,koji je ujedno i zaručnik Antigone,dolazi Kreontu moleći
ga da oprosti Antigoni.Kreont mu se protivi,te naređuje da se
Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu,te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre.Dok ju odvode u grobnicu u stijeni,Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.U Tebu nakon toga dolazi Tiresija,tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji.
On razgovara sa Kreontom,te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polnikovo tijelo.Nakon što Tiresija odlazi,Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polnikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.Tada glasnik izvjesti
Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta.Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu,te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke.Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca,ali mu je ovaj pobjegao,te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo.Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila.Kreont se tada pokaje,ali kasno:oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad.
-kroz cijelo djelo se u činovima javlja lik zborovođa koji nas upoznaje sa događanjima u djelu iskazujući stanje radnje mudrim rečenicama poput ove:"Prvi uvjet sreće:razborit je um
i bogove poštivat valja dušom svom
a oholog stvora preuzetnu riječ
sudbina će oborit snagom velikom
pa kad pretrpi zlo,
osvjestit će se tad,bio već i star".
-osim zborovođe,u djelu se javlja i sami zbor u tkz.stajaćim pjesmama.On ima ulogu komentatora djela,a nekad putem zborovođe i izravno sudjeluje u djelu.
ANALIZA LIKOVA :
a)glavni likovi: ANTIGONA - Edipova kćer
KREONT - Antigonin ujak,Tebanski kralj
b)sporedni likovi: IZMENA - Antigonina sestra
EURIDIKA -Kreontova žena
HEMON - Kreontov sin,Antigonin zaručnik
TIRESIJA - Prorok
DJEČAK - Tiresijin
ZBOR - Starci Tebe
PRATNJA - Kreontova i Euridikina
ZBOROVOĐA
STRAŽAR
PRVI GLASNIK
DRUGI GLASNIK
c)karakterizacija glavnih likova:
ANTIGONA : Samostalna je i bezkompromisna.Hrabra je i ustrajna
kod svojih odluka.Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne
sluša tuđe naredbe,već slijedi svoje srce.Svesna
posljedica srlja u propast.Ona je pozitivan lik u
svakom smislu vođen ljubavlju:"A ja samo za ljubav
na ovaj dođoh svijet."
Antigona se našla u neizbježnoj situaciji,tj.na nju je
svaljena tkz.tragična krivnja koja je specifična za sve
tragedije.Ona je imala na izbor slušati naredbu
vladara i ponjet se bezosjećajno prema mrtvom bratu
ili brata sahraniti,kako joj je govorilo srce.Ona je
svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko
otkrije.Toga se nije uopće bojala,jer je imala samo
jedan cilj koji je i ostvarila.Antigona je još jedan lik
kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je
ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i
žrtvovanja.Upravo to je Antigona znala i slijedila.
KREONT : Apsolutistički vladar bezosjećajnog i hladnog srca.
Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera
koja nije odraz volje puka,već njegova samovolja.
Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je
ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina.Mržnju
uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč
njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu.Naprotiv,
on čak želi nju ubiti pred njim :"Zar tako meni ti sine?
No Olimpa mi mog veselit
te neće dugo lavež taj.
(pratnji)
Dovedite mi omah
onaj njegov skot.
Nek umre tu pred licem
zaručnika svog.
Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje
hladno srce.Tek na kraju posluša Tiresiju zbog
strahopoštovanja prema bogovima.Kao što se on boji
bogova,narod Tebe se boji njega.Kreont je savršen
primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe.Ta ga
ohololost i dovodi do propasti.On se naposlijetku i kaje,
ali prekasno.Sudbina je već odlučila da ostane sam,
propao kao otac,suprug i vladar.
STIL I JEZIK :
Kao u svim grčkim,te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimo
uzvišen način govora.Uz monologe i brojne dijaloge pisac
povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog,a dolazak drugog lika ili upute koje je
jadan lik dao nekom drugom liku na sceni.Uz dostojanstven govor
nalazimo i druga obilježja tragedije:tragičan lik,tragičnu krivnju i
naravno,tragičan završetak.Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna
sradstva poput epiteta,matafora,poredbi itd.
IZVANTEKSTOVNI ODNOSI :
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je
(kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom" .U djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova
i taj sukob se kasnije odražava na radnju "Antigone".Sami motiv "Antigone" se nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta
prema Antigoninom bratu Polniku kojeg Kreont optužuje za izdaju i
zabranjuje njegov pokop.Može se čak reći da je "Antigona",na neki način,nastavak drame "Kralj Edip".
KRITIKA DJELA :
Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.To je često smrt tragičnog junaka,kako svjedoči Antigonina sudbina,ali i
takva prasudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti njegovu budućnost,kao što se događa Kreontu.U svijetu
koji ne podliježe vrijednosnoj procjeni,u kojem nema ljepote i ružnoće,dobra i zla,u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja točno mjeri i utvrđuje,a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,tragičan sukob nije moguć.
Nema sumlje da će svatko od nas pročitati "Antigonu" na svoj način.Ipak,jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja svakako morali ponjeti.Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polnikova tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.
Upravo zbog toga što znamo da u izmjenjenim okolnostima,s potpuno drugačijem povodom i drugim sudionicima,može biti istovrsan,nerazrješiv sukob.Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo:ona je dragocijen književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle
obuhvatiti.

